Terorizam u ime vjere

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down

Terorizam u ime vjere

Komentar by Admin on Sat 10 Jan 2015, 10:08 pm

Ja se nikako ne slazem da postoji islamski terorizam, ma niposto
toliko mi glupo to rasprostranjeno misljenje na Zapadu da ne mogu da vjerujem da ljudi mogu nesto tako pomisliti.
Sta mislite o krscanima ako bi spomenuli da je Hitler bio krscanin a njegova ratna masinerija pobila 60 miliona ljudi!!

_________________
Kada ljudi odu od tebe, pusti ih neka idu.Tvoja sudbina nikada nije vezana za nekoga ko te napusti. To ne znači da je ta osoba loša, nego da je njena uloga u tvom životu završena."
I, obratno!
avatar
Admin
Admin
Admin

Broj komentara : 1974
Reputation : 1
Points : 2757
Registration date : 2008-04-03

O meni
Pravo ime: Razim

http://www.brka56.com

Na vrh Go down

Re: Terorizam u ime vjere

Komentar by Admin on Sat 10 Jan 2015, 10:09 pm

U ime Allaha dž.š. niko ne može da ubije čovjeka, ko misli suprotno nije normalan
JA SAM BOŠNJAKINJA, NEMAM POTREBU NIKOME SE IZVINJAVATI I PRAVDATI; PRAVDAJU SE SAMO ONI KOJI SU KRIVI
Autor: Elmedina Muftić
Objavljeno: 10. January 2015. 12:01:13
Elmedina MUFTIĆ: Zaokupljeni Parizom zaboravili smo na 9. januar (’92) - kao Dan početka novog genocida, odnosno kontinuiteta srpsko-crnogorskog genocida nad Bošnjacima. Začuđujuće je koliko smo kao narod spremni da osjetimo tuđu bol, što je pohvalno i što je produkt naše vjere, ali smo u istom momentu spremni da zaboravimo svoju bol, da umanjujemo vrijednost vlastite žrtve što nas je kroz historiju koštalo nebrojeno puta. Kao Bošnjakinja nemam potrebu za pravdanjem.
Ja sam Bošnjakinja. I muslimanka sam. Svjedočim da je samo Allah Bog i da je Muhammed a.s. posljednji Allahov Poslanik. Moja vjera je islam i uči me dobročinstvu. Uči me i tome da volim čovjeka. Uči me i tome da smo svi pred Allahom isti i da će svako za svoja djela odgovarati. Ja pripadam narodu koji ima istančan osjećaj za humanost i u čijem je biću sveprisutna ljubav za čovjeka. Odgajana sam u duhu kur`anskog ajeta ‘I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova.’(El-Ma’ide, Sura, 27-28). S ponosom ističem svoju pripadnost islamu kao vjeri mira, ljubavi i nauke. Mene su učili i naučili da je čovjek Allahov namjesnik na Zemlji, da sve što me okružuje je stvoreno Allahovom voljom i da se prema svemu trebam s ljubavlju odnositi...

Karakter mi ne dozvoljava da šutim. Reakcija Bošnjaka na posljednja dešavanja u Parizu me još jednom iznenadila, nažalost ne pozitivno. Po ko zna koji put smo poletili da se pravdamo - a pravdaju se samo oni što su krivi - za nešto što nema veze sa nama. Salve žalopojki preplavile su društvene mreže. Zaokupljeni Parizom zaboravili smo na 9. januar (’92) - kao Dan početka novog genocida, odnosno kontinuiteta srpsko-crnogorskog genocida nad Bošnjacima. Začuđujuće je koliko smo kao narod spremni da osjetimo tuđu bol, što je pohvalno i što je produkt naše vjere, ali smo u istom momentu spremni da zaboravimo svoju bol, da umanjujemo vrijednost vlastite žrtve, što nas je kroz historiju koštalo nebrojeno puta. Kao Bošnjakinja nemam potrebu za pravdanjem. U ime Allaha dž.š. niko ne može da ubije čovjeka; ko misli suprotno nije normalan. Oni što ubijaju, ne ubijaju u moje ime i zbog toga ne padam u očaj i nemam potrebu za izvinjenjem bilo kome za bilo šta. Ja samo mogu da kažem da osuđujem svaki vid nasilja koji čovjek kao namjesnik na Zemlji čini spram bilo kojeg živog bića, i da je ubiti čovjeka najveći vid slabosti i kukavičluka. Svaki čovjek je produkt Allahovog stvaranja i niko od nas nema pravo oduzeti život drugom čovjeku. Sebe ne nazivam Charlie, ja za sebe mogu reći da, ja sam Hava Tatarević, ja sam Nazija Beganović, da sam žena Podrinja i da sa tim osjećajem bola i žrtve mogu da osjetim bol i žrtvu drugog čovjeka. Dok su kosti mog naroda rasute po inim grobnicama širom BiH, Srbije i Crne Gore, i čekaju da nađu smiraj, dok postoje majke Have, Naze, Aiše, Hatidže, ja se nikome neću izvinjavati, jer nemam obraza za to. Zar da se izvinjavam i osjećam krivom za Pariz, a oči mi uprte u Potočare; zar da snishodljivo obaram pogled pred Evropom koja je nijemo gledala genocid u Srebrenici? Da plačem nad Parizom, a još čujem prvi i ujedno posljednji plač bezimene bebe iz Srebrenice? Ne mogu. I ne osjećam potrebu za tim. Osuđujemo događaj u Parizu kao i svako zlo koje u sebi nosi samo bol, tugu i prijeti da poremeti ravnotežu civlizacije. Pariz ne smatram ništa bitnijim od Gaze. Krvoproliće u Gazi traje decenijama. Pariz nije ništa vrijedniji od Srebrenice...

Kao što mi ni 11. septembar ne znači ništa u odnosu na 11. juli, jer se ta dva događaja ne smiju upoređivati, ali odjek 11. septembra je daleko jači od odjeka 11. jula... Koliko god se trudili da budemo jednaki, neki su ipak "jednakiji"…

http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=54616

_________________
Kada ljudi odu od tebe, pusti ih neka idu.Tvoja sudbina nikada nije vezana za nekoga ko te napusti. To ne znači da je ta osoba loša, nego da je njena uloga u tvom životu završena."
I, obratno!
avatar
Admin
Admin
Admin

Broj komentara : 1974
Reputation : 1
Points : 2757
Registration date : 2008-04-03

O meni
Pravo ime: Razim

http://www.brka56.com

Na vrh Go down

Re: Terorizam u ime vjere

Komentar by uma on Sun 11 Jan 2015, 7:20 am



Imam los stomak.... auuu
avatar
uma
Forumas
Forumas

Broj komentara : 478
Reputation : 12
Points : 565
Registration date : 2010-03-25

Na vrh Go down

Re: Terorizam u ime vjere

Komentar by Sponsored content


Sponsored content


Na vrh Go down

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh


 
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu